Kremiranje u vodi postaje sve popularnija metoda pokopa u nekim državama svijeta. Kada netko umre trenutno postoje samo dvije mogućnosti u većini Europe,a to su pokop ili tradicionalno kremiranje. Kremiranje u vodi se javilo kao odgovor na sve više ljudi koji žele da njihov “odlazak na drugi svijet” bude ekološki prihvatljiviji.
Ovaj postupak, također poznat kao akvamacija, resomacija i alkalna hidroliza, koristi vodu rastvaranje tijela do skeletnih ostataka. Tijelo se stavlja u čelični stroj napunjen vodom i lužnatom otopinom, a zatim se zagrijava što tkivo pretvara u njegove kemijske komponente: aminokiseline, peptide, šećere i soli. Nakon otprilike tri do četiri sata od ljudskog tijela ostaju samo kosti koje se melju u prah, stave u urnu i daju obitelji.
Foto: Co-op FuneralcareOvu metoda postala je relativno poznata u svijetu nakon što ju je odabrao južnoafrički heroj borbe protiv apartheida Desmond TuTu 2021. godine. koji je žalio ekološki prihvatljiv sprovod. Kremiranje u vodi naime troši samo petinu energije koja je potrebna za klasično kremiranje.
Istraživanje YouGov-a, koje je naručio lokalni pogrebnik Co-op Funeralcare, pokazalo je da 89 posto odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu nije čulo za pojam kremiranja u vodi. No nakon objašnjenja, nešto manje od trećine njih, odnosno 29 posto, reklo je da bi ga odabralo za vlastiti sprovod da je dostupno.
Otprilike 245 kg emisija ugljičnog dioksida generira se jednim tradicionalnim kremiranjem, što je jednako emisiji koju jedan prosječni automobil na benzin proizvede u prijeđenih 1630 kilometara. Proces kremiranja u vodi postao ej ove godine dostupan u Velikoj Britaniji, a od ranije se nudi i u SAD-u, Kanadi i Južnoafričkoj republici. Među europskim državama koje žele uvesti ovaj proces su i Irska, Belgija i Nizozemska no da bi do toga došlo moraju se prvo izmijeniti neki zakoni i propisi.
