Nezavisni i neprofitni medij China Dialogue u suradnji sa Sveučilištem Witwatersrand u Johannesburgu u Južnoafričkoj republici i Africa-China Reporting Project podijelili su novinarske stipendije za izvještavanje o klimatskim izazovima Afrike i Kine. Jedan od objavljenih članaka reportaža je o socijalnim uvjetima mladih ljudi masovno zapošljavanih u rudniku litija Sabi Star i pratećoj tvornici litija.
Rudnik litija Sabi Star otvoren 2022. godine ima proizvodne kapacitete od 900.000 tona godišnje. To je ekvivalent od 200.000 tona koncentrata litija, navodi tvrtka koja posjeduje rudnik. Za procesuiranje litija otvorena je i tvornica u istočnoj pokrajini zemlje – Manicaland. Lokalni političari zadovoljno konstatiraju da taj posao “smanjuje ovisnost Zimbabvea o uvoz i pozicionira zemlju kao ključnog igrača na tržištu litija”, navodi China Dialogue riječi predsjednika Zimbabwea Emmersona Mnangagwe. Litij je, naime, ključni sastojak baterija za električna vozila, što se smatra ključnim za globalni prijelaz s korištenja fosilnih goriva.
Otvaranje radnih mjesta
Rudnik je izgradio državni kineski konglomerat Power China na 2637 hektara (26.37 kilometara kvadratnih), a u vlasništvu je Max Mind Investmentsa, zimbabveanske podružnice Shenzhen Chengxin Lithium Group.
Ilustracija: CanvaAko zanemarimo ovdje negativne utjecaje na okoliš, pozitivni aspekt rudnika je otvaranje radnih mjesta, što je donijelo olakšanje nekim obiteljima iz susjednih sela Mukwasi i Togara, stoji u članku. Primarna ekonomska grana u naseljima u okolici rudnika je poljoprivreda, što je “nedostatno i neizvjesno jer područje ima malo oborina tijekom sušnijih mjeseci”.
Negativni aspekti, bili su, navodi se u članku, preseljenje 40 obitelji koje su živjele na prostoru gdje je danas rudnik. Mnoge od tih obitelji danas tvrde da nisu bile propisno konzultirane, niti pravno zastupane. Da stvar bude još gora, radi se o jako siromašnim obiteljima čija su djeca pod velikim teretom školarina počela napuštati posao i zapošljavati se u rudniku. No, isti trend jasan je i u ostatku zemlje, što tamošnje stručnjake navodi na brigu za budućnost zemlje koja ne poduzima dovoljno da stvara ekonomiju baziranu na visokom obrazovanju i višoj dodanoj vrijednosti.
Novac je veliki problem
Školarina u vrijednosti od 40 američkih dolara prevelika je prepreka za mnoge stanovnike. Kako za China Dialogue prepričava osamnaestogodišnji sugovornik kodnog imena Joshua:
“Moja se obitelj borila da zaradi za život. Sjećam se da sam išao u školu u poderanim cipelama, školarina je bila neplaćena nekoliko polugodišta i [ja] si nisam mogao priuštiti jednostavan ručak”, kaže Joshua. “Rudnik u naše područje došao je u pravo vrijeme”.
Joshua je napustio srednju školu kako bi radio kao rudar, a nakon što njegovi roditelji, oboje nezaposleni, nisu mogli platiti školarinu od 40 USD za idući semestar. On je najstariji od petero djece, živi u Majereu, selu udaljenom nekoliko kilometara od rudnika Sabi Star. Zarađuje oko 250 dolara mjesečno, a njegova situacija nije neobična među mladima u Zimbabweu, piše China Dialogue.
Zbog siromaštva, srednjoškolsko obrazovanje u Zimbabveu često započinje kasnije od predviđenoga i traje dulje od očekivanoga, stoga su radnici često stariji od 18 godina, što ne znači da su i završili srednju školu. Poslovi na koje su se prijavljivali su stoga oni najlošiji koji ne zahtijevaju nikakve kvalifikacije.
Problem za Zimbabweom je što ovo nije izolirana priča. Kako navodi citirani neprofitni medij, “prošle godine prijavljeno je da su učenici u okrugu Marange, također u pokrajini Manicaland, napustili školu zbog dijamantne groznice u tom području”. Koju godinu prije toga, 2020., djeca su radila u rudnicima zlata i na poljima pamuka u selu Chakari, u zapadnoj pokrajini Mashonaland, tijekom pandemije koronavirusa.
Ministarstvo osnovnog i srednjeg obrazovanja Zimbabvea provodi brojne programe i strategije koje ciljaju ka tome da učenici ostanu u školi do dobivanja mature, specifično ciljajući učenike koji se nalaze pod najvećim pritiskom da napuste školu radi rada u rudnicima. Jedan od programa su i poticaji za vraćanje učenika iz rudnika u škole. No, rudnici ovim gladnim ljudima privremeno nude više od obrazovanja – sitost.
Problematični zakoni
S druge strane, problem su i zakoni koji ne reguliraju rudarenje, a neadekvatni su i u području zabrane rada djece, smatra autor teksta Bernard Chiguvare. Njegovi sugovornici dalje ističu kako je problem i nelicenciranost i manjak nadzora nad rudarskim aktivnostima te kako je za ovaj problem, odnosno njegovo nerješavanje odgovorna vlada.
Max Mind Investments, tvrtka u koncesiji rudnika Sabi Star, izjavila je za China Dialogue da namjerava uvesti stipendiju za siromašne studente kako bi ostali u školi i završili školovanje, ali nije dala dodatne pojedinosti.
Joshua tako kaže da nema nikakve šanse da se on vrati u školu: ” Već sam uspostavio liniju spasa za svoju obitelj”. On je sada na sebe preuzeo plaćanje školarina za svoju braću i sestre.
