Kako ugroženo slavonsko govedo spašava klimu u Hrvatskoj?

Gajna je poplavljeno područje između rijeke Save i istočnog nasipa u okolici Slavonskog Broda. To je tipičan slavonski prisavski poplavni pašnjak obogaćen močvarnom florom i faunom, istočno od Slavonskog Broda na području općine Oprisavci. Spada u značajni krajobraz od 1990. godine, što ga čini dijelom europske ekološke mreže Natura 2000 koje bi trebalo upravljati područjem.

To je također područje očuvanja značajno za ptice i Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove. Gajna je također prva Pašnjačka zajednica u Hrvatskoj osnovana radi zajedničkog upravljanja pašnjakom. Ona je ujedno i mjesto očuvane tradicijske gradnje (štala, čardak, đeram, ”Stan na Gajni”), kao i očuvanja načina tradicijskog pašarenja i arka hrvatskih izvornih pasmina domaćih životinja. Gajna predstavlja izuzetan spoj kulturne i prirodne baštine na terenu gdje je ispaša ključan ekološki proces za održavanje bioraznolikosti radi kontrole invazivnih biljnih vrsta.

Vlažni travnjaci, rukavci, močvare…

Kao i druga vlažna područja, i Gajna ima nevjerojatno veliku važnost za klimu Hrvatske. Poplavne zone rijeke Save u cijeloj svojoj duljini jedan su od najvažnijih amortizera klimatskih promjena u Hrvatskoj.

Veliki vlažni travnjaci, stari rukavci s bogatom vodenom i močvarnom vegetacijom, kao i brojne aluvijalne depresije u kojima se tijekom proljetnih i jesenskih poplava voda zadržava čak i nakon što se vrati u Savu, neke su od najvažnijih “spužvi” za skladištenje ugljika iz atmosfere.

Najveća takva poplavna zona je Gajna, koja se prostire na gotovo 1000 hektara vlažnih travnjaka, od čega je više od 400 posebno zaštićeno. Ono što održava ove travnjačke poplavne zone je ispaša stoke. Napuštanje djelatnosti stočarstva uz duž rijeke Save kao posljedicu ima porast ugroze brojnih močvarnih vrsta i erozija staništa. Naravno, nikada u klimi problem nije uzrokovan samo jednim faktorom, tako ni u Gajni, već na nju utječu i invazivne alohtone vrste kao i promjene u poplavnim zonama uzrokovane ljudskom djelatnošću.

Ali, ovaj konkretan problem pomaže nam riješiti Slavonsko-srijemski podolac koji je uz istarsko govedo i bušu jedno je od tri zaštićene hrvatske izvorne pasmine goveda. Još početkom 20. st. slavonsko-srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu, Slavoniji i Podravini.

Kritično ugrožena pasmina

Prema podacima Brodskog ekološkog društva BED koje upravlja Gajnom, godine 1993. u Hrvatskoj je ostalo samo 13 grla te je danas podolsko govedo kritično ugrožena pasmina. Osim što rijetko obolijeva, lako podnosi visoke i niske temperature i skromnih je hranidbenih prohtjeva, tako da se veći dio godine drži na ispaši. “Borac” je protiv invazivnih biljnih vrsta koje rado jede. Godine 2018. u Hrvatskoj je bilo više od 200 grla podolaca, od čega čak trećina obitava na Gajni.

O zaštiti prirode na Gajni brinu Brodsko ekološko društvo- BED koje je iniciralo proglašenje zaštite 1990. godine i udruzi je u aktu o proglašenju povjeren nadzor nad mjerama i uvjetima zaštite prirode.

Prema Zakonu o zaštiti prirode Javna ustanova Natura Slavonica je od svog osnivanja 2006. godine nadležna za upravljanje zaštićenim područjima i ekološkom mrežom u Brodsko-posavskoj županiji. Od 2007. godine osniva se Pašnjačka zajednica braniteljska zadruga Eko-Gajna koja u svom programu gospodarenja ima ugrađene mjere i uvjete zaštite prirode.

Flora i fauna poplavnoga pašnjaka

Slavonske prisavske pašnjake oblikovao je čovjek krčenjem šuma i baveći se tradicionalnim ekstenzivnim stočarstvom te ispašom stoke. Trave su prave pašnjačke biljke otporne na gaženje, grizenje i izloženost suncu. Neke biljke su razvile i posebnu obranu od biljojeda u obliku trnova, bodlji (poput poljskog kotrljana), dlačica ili otrova koje sadrže.

Iako u nižim dijelovima, u kojima se voda i vlaga zadržavaju dulje, pašnjak miriše raznim vrstama metvice, a posebnu slikovitost ovomu području daje cvijeće. U proljeće tako pašnjak žuto oboje cvjetovi svinjduše (Lotus corniculatus), u rano ljeto ivanjsko cvijeće (Galium verum), dok se u kasno ljeto zažuti i oman (Inula britannica). Osim brojnih biljnih vrsta, posebno su ugroženi leptiri koji također ovise o tradicionalnom korištenju ovih prostora.

Jezero ili pašnjak?

U vrijeme visokih vodostaja – gotovo svake godine u proljeće i jesen – rijeka Sava pretvara Gajnu u jezero. Povlačenjem rijeke u korito, na Gajni ostaju bare koje će žedna zemlja upiti do konca ljeta. Tako ritam Save oblikuje krajobraz, ali i živi svijet Gajne. Na granici vode i kopna rastu širokolisni rogoz, razne vrste šaševa i ugrožena papratnjača – četverolisna raznorotka (Marsilea quadriofolia). Iako površine bara prekrivaju različite vrste vodenih leća i mrijesnjaci, one su posebno slikovite ljeti, s tisuću žutih cvjetova plavuna i lokvanja.

U plitkoj vodi poplavljene Gajne mrijeste se savske ribe. Povlačenjem vode, mlađ se vraća u Savu obnavljajući njezin riblji fond, dok su zaostale ribice u barama omiljena hrana pticama.

Tradicijsko pašarenje i bioraznolikost Stariji Oprisavčani i Poljančani pamte velike čorde (seoska stada stoke) koje su se napasale na zajedničkim seoskim pašnjacima uz Savu. Jedan od takvih pašnjaka bila je i Gajna. Koliko je krava iz njegove staje bilo u čordi, toliko je dana čoban čuvao čordu na zajedničkom seoskom pašnjaku.

Danas je veliki problem smanjenje brojnosti stoke na ispaši, zbog čega posavski poplavni pašnjaci zarastaju u strane invazivne biljne vrste. Invazivne strane vrste na nekome području, svojim razmnožavanjem i širenjem, uzrokuju ne samo ekološku, nego i ekonomsku štetu te nepovoljno utječu na zdravlje ljudi.