Tijekom prošlog desetljeća, globalna solarna proizvodnja porasla je devet puta i dosegla 1500 TWh godišnje, dok se proizvodnja energije iz vjetra utrostručila na 2300 TWh godišnje. To odgovara složenim stopama rasta od 22 posto odnosno 11 posto godišnje. Nasuprot tome, proizvodnja energije iz hidroelektrana, nuklearne energije i ugljena imala je stope rasta od oko 1 pposto godišnje, a proizvodnja iz plina 3 posto, pokazuju podaci Međunarodne udruge za solarnu energiju (ISES).
Stopa solarnog rasta od 22 posto godišnje ekvivalentna je udvostručavanju svake 3 godine. Uz ovu stopu rasta, solarna proizvodnja dosegnut će 100 000 TWh godišnje 2042. godine, što je dovoljno za potpunu dekarbonizaciju globalnog gospodarstva.
Foto: CanvaNuklearna energija ima globalni prosječni faktor kapaciteta (teoretsku maksimalnu proizvodnju energije u odnosu na instalirani kapacitet) od 74 posto, a slijede ugljen (50 do 70 posto), plin (40 do 60 posto ), vjetar (30 do 60 posto), velike hidroelektrane (30 do 50 posto) i solarni fotonapon (12 do 25 posto). Unatoč relativno niskom faktoru kapaciteta, solarna proizvodnja energije bi mogla nadmašiti proizvodnju iz nuklearnih elektrana već 2026., iz vjetra 2027., iz hidroelektrana 2028., energiju iz plina 2030. i struju iz ugljena 2032. godine.
Izgradnja elektrana na sunce i vjetar snažno dominira, dok je izgradnja svih ostalih elektrana mala i stagnira. Ugljen, plin i nuklearna energija mogli bi uglavnom nestati do sredine stoljeća nakon što broj pogona koji se zatvaraju nadmaši broj novih koji se grade.
Vodećih 10 država s najvećom proizvodnjom solarne energiju i energije vjetra po glavi stanovnika sve su u Europi, osim Australije. Riječ je o Danskoj, Švedskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Norveškoj, Finskoj, Irskoj, Njemačkoj i Španjolskoj. Kombinirana proizvodnja iz sunca i vjetra u vodećim državama sada je četiri puta veća od globalne prosječne proizvodnje iz hidro i nuklearne energije zajedno.
