Skupina istraživača sa Sveučilišta u Lisabonu i Vojne akademije izvijestila je o održivosti agrosolara u Portugalu. Utvrđeno je da su razmaknuti redovi fotonaponskih modula u kombinaciji s usjevima pogodnim za sjenu imali najperspektivniji povrat i razdoblje povrata kraće od pet godina.
Znanstvenici iz Portugala proučavali su održivost agrosolara kao način rješavanja potrebe za energetskom i prehrambenom sigurnošću za svjetsko stanovništvo. Prema toj skupini, Portugal ima dobre klimatske karakteristike za solarnu proizvodnju, a otprilike 12 % portugalskog nacionalnog teritorija označeno je kao RAN (Nacionalni poljoprivredni rezervat) i ima isključivu svrhu korištenja za poljoprivredu.
-Nedavnim okupljanjem zemalja na kojima se raspravljalo o budućnosti energije, u PNEC-u (Plano Nacional Energia e Clima) utvrđeno je da će Portugal imati oko 8 GW solarne energije, oko 4 puta veću vrijednost od one koju danas proizvodi, što znači da je za postizanje tog cilja potrebno puno ulaganja i dostupnosti zemljišta – objasnili su istraživači, navodeći potencijal za ugradnju solarnih fotonaponskih parkova na teritoriju RAN-a, prenosi PV magazine.
Utvrdili su da agrosolarni sustavi mogu postići vrijeme povrata od pet godina ili manje i stvoriti veću vrijednost od samo fotonaponskih sustava ili samo poljoprivredne proizvodnje na istom zemljištu. Osim toga, proučavajući dvije vrste rasporeda – jedan s povišenim pločama i jedan koji koristi razmaknute redove panela – istraživači su primijetili da razmaknuta opcija ima nešto veći potencijal od povišenog.
Tim je uključio redovitu implementaciju fotonaponske energije za usporedbu i proučavao scenarije u kojima se sva energija proizvedena od panela izravno prodaje tržištu koristeći izračunatu vrijednost. Analiza je pretpostavljala da poljoprivrednik ima PPA i prodaje energiju po cijeni od 0,043 EUR kWh. Za fotonaponske sustave odabrali su solarne ćelije od monokristalnog silicija. Za određivanje razdoblja povrata odabrali su različite parametre pomoću softvera PVsyst, uključujući početna ulaganja i troškove održavanja i održavanja te prodajne cijene energije.
Za razmaknuti raspored fotonaponskih projekata korištena je udaljenost nagiba od 20 m, stvarajući najmanje 15 m prostora između dva reda po osam modula, za ukupno 16 modula. Moduli su imali kut nagiba od 55% do -55%, a trackeri su korišteni da se prati kretanje Sunca i za optimizaciju izlazne snage. U povišenom rasporedu PV polja, svih 16 modula instalirano je u jednorednu seriju kako bi se smanjilo zasjenjenje na usjevima ispod njih. Opet, odabran je kut nagiba od 55% do -55%, pomoću trackera. Međutim, u instalaciji Valverdinha teren je stvorio previše sjena, pa je kut nagiba podešen na 45% i -45%.
Analiza je zahtijevala od tima da odabere koji će se usjevi koristiti, od kojih je jedan trebao biti “pogodan za sjenu” zbog zasjenjenja povišenih modula. “Tako je odabrana zelena salata, koja odgovara zahtjevima i proizvodi se na svim nacionalnim teritorijima Portugala. Druga dva usjeva, iako su malo manje privržena sjeni, su rajčice i krumpir”, istaknula je skupina.
Rezultati istraživanja pokazali su da su predloženi projekti imali niže nivelirane troškove energije (LCOE) od cijene energije na iberijskom tržištu, s razdobljima povrata od oko 4-5 godina.
Nalazi grupe dostupni su u radu “Poljoprivredno-fotonaponska energija u Portugalu: Kako kombinirati poljoprivredu i fotonaponsku proizvodnju“, objavljeno u Energy for Sustainable Development. Među članovima skupine bili su istraživači sa Sveučilišta u Lisabonu i Vojne akademije.
-Ovi projekti, osim što povećavaju proizvodnju zelene energije i smanjuju potrošnju neobnovljivih izvora energije, smanjuju i količinu CO2 koji se ispušta u atmosferu i u slučaju da je instalacija dizajnirana da premaši potrebnu potrošnju automobila, može poslužiti kao izvor energije za obližnje stanovnike s mogućnošću povećanja i izvora hrane, Jedan problem za budućnost – zaključili su.
