Moć ptičjeg pjeva i povjetarca: Kako boravak u prirodi utječe na mentalno zdravlje

Istraživanje zdravstvenih dobrobiti urbanih društvenih vrtova u Denveru u američkoj saveznoj državi Colorado navelo je profesoricu Jill Litt na put da u gradovima širom svijeta “posije prirodni čimbenik dobrog osjećaja”.

Litt je bila zadivljena načinom na koji su urbani vrtovi, osim što promiču tjelesnu aktivnost ili zdravu prehranu, bili put do boljeg općeg osjećaja. Pomogli su ljudima da steknu nova poznanstva i ublaže tjeskobu.

‘Bilo je to kao da su ljudi govorili po unaprijed pripremljenom scenariju. Svi su pričali o dobrom osjećaju zaprljanih ruku u zemlji, ali i osjećaju odmora od gradskog života ‘, rekla je Litt, viša znanstvenica na Institutu za globalno zdravlje, ISGlobal iz Španjolske.

Litt zanima je kako se ljudi povezuju s krajolicima i mogu li takve veze pomoći u prevenciji bolesti. Uspjesi koje je Litt primijetila u urbanom vrtlarenju naveli su je da posumnja na vezu između prirode i dobrobiti gradskih stanovnika.

‘Čak i u vrlo urbanim, izgrađenim okruženjima čuli su ptice, osjetili vjetar na svojim obrazima i u kosi i imali su osjećaj da su u miru’, rekla je.

Litt vjeruje da estetski, fizički i društveni aspekti takvih aktivnosti pojačavaju ljudska osjetila, imaju emocionalni učinak i poboljšavaju njihovu opću dobrobit. Ona stavlja svoju ideju na kušnju u istraživačkom projektu koji je dobio sredstva od EU-a kako bi istražila kako se aktivnostima u prirodi može uhvatiti u koštac s temeljnim uzrokom lošeg zdravlja koji medicinska struka često zanemaruje, a društvo stigmatizira: usamljenost.

Projekt, nazvan RECETAS, traje pet godina, do veljače 2026. Pod vodstvom ISGlobala, inicijativa uključuje partnere iz pet zemalja EU-a – Austrije, Češke, Finske, Francuske i Španjolske – kao i UK-a, Australije i Ekvadora.

Usamljenost je rasprostranjena u Europi, pogađa ljude svih dobi i podrijetla. Godine 2022. prvo istraživanje na tu temu na razini cijele EU pokazalo je da se 13 % ispitanika osjećalo usamljeno većinu ili cijelo vrijeme tijekom prethodna četiri tjedna, a 35 % imalo je taj osjećaj barem dio vremena. Iako predstavlja rizik za mentalno i fizičko zdravlje, usamljenost se rijetko rješava sve dok ne prouzroči štetu koja zahtijeva medicinsku intervenciju.

Svjež zrak i prijateljstva

U šest gradova – Barceloni, Marseilleu, Pragu i Helsinkiju u EU te u Cuenci u Ekvadoru i Melbourneu u Australiji – istraživači formiraju susjedske grupe ljudi koji se okupljaju na mjestima u prirodi. Grupe biraju aktivnosti s izbornika lokalnih opcija kao što je izlet u park ili botanički vrt ili šetnja uz obalu mora ili rijeku. Popratni tečaj osmišljen je kako bi pomogao ljudima uočiti znakove i simptome usamljenosti i povezati se s drugima tijekom aktivnosti kako bi je ublažili.

Tjedne sesije također uključuju razdoblje razmišljanja – vođenje dnevnika o vremenu u prirodi i meditaciju.

“Priroda je lubrikant koji potiče ljude da se otvore”, rekla je Litt, koja također radi na Odjelu za studije okoliša na Sveučilištu Colorado Boulder. ‘Čak i ako su relativno tihi ljudi, nešto u grupi stvarno pomaže. Neobično je lijepo sjediti u grupama i čuti koliko ovo ispunjava prazninu u životima ljudi.’

Češka poslijediplomska istraživačica po imenu Blanka Novotná slaže se s time. Novotná, koja radi u Stručnom centru za dugovječnost i dugotrajnu skrb na Karlovom sveučilištu u Pragu, je rekla da su prijateljstva stvorena u tamošnjoj projektnoj grupi pomogla barem jednoj osobi u teškim vremenima. Rekla je da se žena pridružila tjednima nakon što joj je muž umro i da je bila previše emotivna da bi govorila na prvim sesijama. Zatim, tijekom šetnje šumom, drugi član grupe koji je bio ožalošćen nježno je uvjerio ženu da će joj vrijeme i priroda pomoći da se nosi s tim, pružajući dobrodošlu podršku.

Iza svake skupine stoje socijalni radnici, zdravstveni stručnjaci, planeri i biolozi koji se usredotočuju na raskrižje između prirode i mentalnog zdravlja. Jedan od stručnjaka također služi kao vođa grupe prvih devet tjedana, nakon čega je cilj da grupa nastavi sama snagom stečenih prijateljstava.

Zelene rute

Dr. Tadhg MacIntyre, psiholog za okoliš na Sveučilištu Maynooth u Irskoj, rekao je da su pandemija Covida-19 i široko rasprostranjena ograničenja koja je ona izazvala ponudili nove uvide u to zašto ljudi koriste zelene površine i što od toga imaju. Rekao je da su motivi obično bili društvena interakcija i mentalno blagostanje, a ne fizička aktivnost.

‘Ljudi su počeli shvaćati da se zapravo radi o povezivanju sa susjedima, prijateljima i obitelji – ili o prilici da samo sjede pod drvetom, uživaju u prirodi i osjećaju njezine obnavljajuće moći’, rekao je MacIntyre.

On vodi još jedan projekt koji financira EU i koji ispituje kako priroda može pomoći ljudskom zdravlju. Pod nazivom GO GREEN ROUTES, projekt je započeo na vrhuncu pandemije u rujnu 2020. i trajat će do kolovoza 2024. U šest urbanih središta – Burgas na crnomorskoj obali Bugarske, Limerick u Irskoj, Lahti u Finskoj, estonska prijestolnica Tallin, Umeå u Švedskoj i Versailles u blizini francuske prijestolnice, istraživači grade ili obnavljaju parkove i zelene površine.

U Limericku je rezultat toga projekta 1,2 kilometra duga ruta preko predgrađa grada. Lokalni stanovnik dr. Mark Lyons, koji predaje o snazi ​​i kondiciji na Sveučilištu u Limericku, koristi novu rutu za hodanje i trčanje dok njegova djeca voze bicikl i skuter po njoj.

‘Dokazano je da je to prijeko potrebna poveznica između lokalnih škola kako bi se ljudi mogli pješačiti i voziti biciklom daleko od prometne gužve’, rekao je Lyons. ‘Biciklisti, šetači i trkači mogu sigurno koristiti rutu. Koristi je vrlo široka populacija, što je sjajno vidjeti.’

Sudjelovanje zajednice važan je aspekt projekta. Mještani dijele dizajnerske ideje s gradom i pomažu u stvaranju prostora. Praktična interakcija s prirodom ugrađena je u projekte – uključujući dječja igrališta izrađena od prirodnih materijala kao što su trupci za trčanje.

Velika korist od prirode

Vrijeme provedeno u prirodi ne koristi samo mentalnom i fizičkom zdravlju ljudi, već predstavlja i dobitak za sam okoliš, smatra MacIntyre. Rekao je da je to zato što, što više ljudi redovito komuniciraju s prirodom, to više brinu o njoj i vjerojatno će promijeniti način života kako bi smanjili svoj otisak na okoliš.

Prije nego što je postao psiholog za okoliš, MacIntyre je bio sportski psiholog i radio je s profesionalnim sportašima. U tom se području boravak u prirodi – aktivno ili pasivno – smatra važnim aspektom liječenja stresa. MacIntyre je također bio uključen u istraživanje koje pokazuje da smanjena pokrivenost drvećem i visoke razine zagađenja bukom u gradovima mogu dovesti do viših razina stresa za stanovnike.

U Lahtiju je GO GREEN ROUTES izgradio šumsku šetnicu u medicinskom centru kako bi pružio dobrobiti prirode djelatnicima, pacijentima i posjetiteljima. Šetnica vodi ljude na rutu kroz šumu s područjima za svjesnost, opuštanje i društvenu interakciju. Podsjeća na japansku ideju kupanja u šumi, gdje prizori, zvukovi i mirisi šume trebaju pomoći u opuštanju.

‘Uključujući građane u mnoge različite primjere GO GREEN ROUTES, u možemo iskoristiti dobrobiti za njihovo zdravlje i dugoročno pomoći okolišu’, rekao je MacIntyre.

Istraživanje u ovom članku financirala je EU. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije. Ako vam se svidio ovaj članak, razmislite o tome da ga podijelite na društvenim mrežama.